Zelena žuna

O vrsti

Zelena žuna (Picus viridis) je velika vrsta djetlića, prepoznatljiva po svojoj zelenoj boji perja i crvenoj kapi. Rasprostranjena je diljem Europe i zapadne Azije. Za razliku od mnogih drugih djetlića, zelena žuna se prvenstveno hrani mravima koje pronalazi na tlu, a ne kukcima ispod kore drveća. Njezino karakteristično glasanje, nalik na 'smijeh', često je prvi znak prisutnosti ove ptice.

Veličina i životni vijek

Duljina

30-36 cm

Raspon krila

45-51 cm

Masa

150-250 g

Životni vijek

Do 15 godina u divljini

Prehrana

Insektivor (prvenstveno mravi i njihove ličinke)

Tjelesne značajke

Perje

Gornji dijelovi tijela su maslinasto-zeleni, donji dijelovi svjetliji, žućkasto-zeleni. Trtica je žućkasta i vrlo uočljiva u letu. Glava je siva s crnom maskom oko očiju. Crvena kapa proteže se od čela do zatiljka.

Oblik kljuna

Snažan, dlijetast kljun, tamno siv do crn.

Boja očiju

Blijedo žute do bijele šarenice.

Boja nogu

Sivo-zelene noge s jakim kandžama prilagođenim za penjanje po drveću.

Razlikovne značajke

Karakteristična crvena kapa, crna maska oko očiju, žućkasta trtica vidljiva u letu, valovit let. Dugačak, ljepljiv jezik za hvatanje mrava.

Izgled mladunca

Mladi su slični odraslima, ali su im gornji dijelovi tijela i donji dijelovi jače prugasti i točkasti, s manje izraženim bojama. Crvena kapa je prisutna, ali može biti manje intenzivna.

Sezonske promjene

Nema značajnih sezonskih promjena u perju. Perje je postojano tijekom cijele godine.

Spolni dimorfizam

Mužjak ima crvenu prugu (brk) s crnim obrubom koja se proteže od baze kljuna prema dolje. Ženka ima potpuno crnu prugu (brk).

Kako prepoznati

1. 1

   Boja perja

   Tražite maslinasto-zeleno perje na leđima i žućkasto-zeleno na trbuhu. Žuta trtica je vrlo uočljiva u letu.

2. 2

   Glava

   Siva glava s crnom maskom oko očiju. Crvena kapa od čela do zatiljka. Provjerite boju 'brka' za određivanje spola: crvena s crnim obrubom kod mužjaka, potpuno crna kod ženke.

3. 3

   Glasanje

   Slušajte karakteristično glasanje nalik na 'smijeh' ili 'kikotanje', koje je često prvi znak prisutnosti ptice.

4. 4

   Ponašanje

   Često se viđa na tlu kako traži mrave, za razliku od drugih djetlića koji se uglavnom zadržavaju na deblima drveća.

5. 5

   Let

   Valovit let s naizmjeničnim zamasima krila i kratkim spuštanjem.

Stanište i rasprostranjenost

Biomi

Šume, parkovi, voćnjaci, vrtovi, otvoreni šumski predjeli, rubovi šuma.

Geografska rasprostranjenost

Veći dio Europe, uključujući Veliku Britaniju i Skandinaviju, te zapadna Azija do Irana. Izostaje iz Irske i nekih mediteranskih otoka.

Visinski raspon

Od nizina do oko 2000 metara nadmorske visine, ovisno o dostupnosti hrane i staništa.

Preferirana okruženja

Preferira mozaik otvorenih travnjaka s mravinjacima i starim drvećem za gniježđenje. Često se nalazi u listopadnim i mješovitim šumama, ali i u urbanim parkovima i velikim vrtovima.

Ponašanje

Vrijeme aktivnosti

Dnevna (diurnalna) ptica.

Prehrambene navike

Prvenstveno se hrani mravima, posebno vrstama iz roda Lasius i Formica. Većinu vremena provodi na tlu tražeći mravinjake, koje otvara svojim snažnim kljunom. Koristi svoj dugi, ljepljivi jezik (do 10 cm) za izvlačenje mrava i njihovih ličinki. Povremeno se hrani i drugim kukcima, bobicama i voćem.

Socijalno ponašanje

Uglavnom solitarne ptice, izvan sezone parenja. Tijekom sezone parenja formiraju monogamne parove. Nisu teritorijalni u smislu obrane velikog područja, ali brane neposrednu okolinu gnijezda.

Način leta

Valovit let, karakterističan za djetliće, s nekoliko brzih zamaha krilima nakon kojih slijedi kratko spuštanje s preklopljenim krilima.

Migracija

Sjedilačka vrsta (stanarica) u većem dijelu svog areala. Mladi se mogu raspršiti na kraće udaljenosti nakon osamostaljenja.

Teritorijalnost

Teritorijalni su oko mjesta gniježđenja i izvora hrane, posebno mravinjaka. Mužjaci se oglašavaju kako bi označili teritorij.

Razmnožavanje

Sezona razmnožavanja

Od travnja do lipnja.

Navike gniježđenja

Gnijezdi se u dupljama koje sami izdubljuju u starim, trulim ili bolesnim stablima, često u listopadnim vrstama poput bukve, hrasta ili vrbe. Duplja je obično na visini od 2 do 10 metara. Oba roditelja sudjeluju u dubljenju duplje.

Veličina legla

3-11 jaja

Opis jajeta

3-11 (najčešće 5-7) sjajnih, bijelih, ovalnih jaja bez pjega.

Razdoblje inkubacije

17-19 dana, oba roditelja inkubiraju.

Razdoblje opernjavanja

21-24 dana nakon izlijeganja. Mladi ostaju s roditeljima još nekoliko tjedana nakon izlijetanja.

Roditeljska skrb

Oba roditelja sudjeluju u inkubaciji jaja i hranjenju mladih. Mladi se hrane regurgitiranim mravima i njihovim ličinkama.

Gdje pronaći

Savjeti na terenu

1. Slušajte glasanje. Njezino karakteristično 'smijanje' često je najlakši način da je locirate, pogotovo u rano proljeće.
2. Promatrajte tlo. Zelena žuna provodi mnogo vremena na tlu tražeći mrave, pa je potražite kako kopa po mravinjacima.
3. Budite strpljivi. Iako je velika, može biti plaha. Mirno promatranje iz daljine povećava šanse za dobar pogled.
4. Potražite znakove hranjenja. Potražite rupe u mravinjacima ili razbacanu zemlju oko njih, što ukazuje na prisutnost žune.

Slične vrste

Brze činjenice

Glavna hrana:

Mravi

Karakteristično glasanje:

'Smijeh' ili 'kikotanje'

Spolna razlika:

Boja 'brka' (crvena kod mužjaka, crna kod ženke)

Status migracije:

Stanarica

Nesting:

Duplje u starim stablima

Zanimljivosti

• Zelena žuna ima izuzetno dug i ljepljiv jezik, koji može doseći do 10 cm duljine, a koristi ga za izvlačenje mrava iz mravinjaka.
• Njezin mozak je zaštićen posebnim spužvastim tkivom koje apsorbira udarce prilikom dubljenja duplji, iako to radi rjeđe nego drugi djetlići.
• U nekim kulturama, glasanje zelene žune se smatralo znakom kiše.
• Iako je djetlić, zelena žuna provodi više vremena na tlu nego na drveću u potrazi za hranom.

Znanstvena klasifikacija

Carstvo

Animalia

Koljeno

Chordata

Razred

Aves

Red

Piciformes

Porodica

Picidae

Rod

Picus

Vrsta

Picus viridis

Istraži Zelena žuna